Slikovnicu su napisali pedagoški stručnjaci Ante Kolak, Ivan Markić i Vesna Vlahov, a u ilustratorskom timu je i 11-godišnjakinja
Koronko želi u vrtić i školu” naziv je poučne dječje slikovnice koja bi mogla postati pravi hit.

Napisali su ju Ante Kolak, Ivan Markić i Vesna Vlahov, a izdavač je KO-MA. Na naslovnici je glavni protagonist, Koronko, odjeven u crvene hlače s brojem 19 na njima, i dvije torbe u rukama, kako pokušava ući u obrazovne ustanove. Na kraju, ljutit, odlazi iz njih jer nije uspio nikoga zaraziti, sretan je svršetak.

Djeca uče da se Koronko boji svježeg zraka i da svaki dan prije škole trebaju izmjeriti temperaturu. Kolak i Markić djelatnici su Odsjeka za pedagogiju Filozofskog fakulteta, a Vesna Vlahov je učiteljica u OŠ Cvjetno naselje.

Svi su roditelji, Ante Kolak triju sinova, Ivan Markić triju kćeri, a Vesna Vlahov sina i kćeri. Valja reći da su se Kolak i Markić već ranije okušali u pisanju slikovnica, među kojima su i “Moj razred”, “Lucija uči”, “Mak u bolnici”, “Šimun ima prijatelje”, “Manuela zna i može”, “Kako se osjeća Val” i “Marija kreće u školu”, te su jednom prigodom u intervjuu rekli da im se ponekad čini da je slikovnicu teže napisati nego znanstveni rad.

Kolak i Markić među autorima su znanstvene monografije “Školovanje od kuće i nastava na daljinu u vrijeme HR-COVID-19”, u čijoj je izradi sudjelovalo četrnaest znanstvenika iz područja pedagogije sa Sveučilišta u Zagrebu, Splitu, Osijeku i Puli. Monografiju su uredili njih dvojica i Vladimir Strugar.

Slikovnica je namijenjena predškolskim uzrastima i učenicima razredne nastave. Poziva na oprez, no ne i paniku, primjerice: “Kada nešto s prijateljem dijeliš/Ljepši je i bolji svaki dan/Ne posuđuj i ne dijeli sada/Oprezan si, nisi sebičan”.

Ante Kolak pojašnjava: “Prvo je nastala znanstvena monografija, a potom slikovnica napisana u rimi. Želja nam je bila prevesti čitavu situaciju na dječji jezik, smanjiti strah kod one djece koja osjećaju preveliki strah ili pojačati oprez kod one djece koja su previše opuštena. Najčešće su takva ponašanja model ponašanja koji vide u svojoj obitelji. Doza opreza je potrebna, no ne i panika. Objašnjavamo im i neke riječi, njihovim jezikom, kao što su, primjerice, epidemiolog i izolacija, iako oni u pravilu već sve te riječi razumiju jer ih čuju u svakodnevnoj upotrebi. Slikovnica je pozitivno usmjerena, na kraju Koronko odlazi, priča ima sretan kraj”.

Slikovnica je, dodaje, namijenjena i odraslima, da se čitanjem užive u svijet i poziciju djeteta. Ona, dakle, zauzima stav zlatne sredine, oprez, ali ne i panika, pitamo Kolaka.

“Upravo tako. Medicinska stajališta iznosimo u skladu s uputama epidemiologa, a slikovnica obiluje brojnim pedagoškim situacijama. Upućuje kako se nositi u kriznim situacijama, suradničkim odnosima, uvažavanju drugih, važnosti prijateljskih odnosa i međusobnog uvažavanja. Želimo poslati poruku povjerenja, da u kriznoj situaciji postaje izlaz i rješenje.”

Ilustratorica je Tihana Mikša Perković, a u timu ilustratora je i jedanaestogodišnja Jelena Prstačić. Je li Koronko na crtežima pomalo i dopadljiv?

“Meni čak i jest, drugima je strašan. Moja supruga predaje u osnovnoj školi i kaže mi da su neka djeca gotovo u paničnom strahu od korone. To nije produktivno pa se nadamo da će slikovnica pomoći.”

Ivan Markić složit će se da su ovom slikovnicom, na temelju znanstvenog istraživanja, željeli pomoći da djeca ne osjećaju “stres i strah, već zajedništvo, podršku, prijateljstvo. Naravno, djecu treba odgajati da znaju dijeliti, da ne budu sebični. No, tijekom pandemije koronavirusa trebaju biti oprezni pri dijeljenju. Učimo ih kroz slikovnicu da kišu u lakat, dobro peru ruke, ali i da pozitivno gledaju u budućnost”.