Nepristupačan teren preko Plješevice ali i veliki broj mina koji je ostao na ovom bivšem području razgraničenja pokazuje da migrante, koji nastoje da se pod svaku cijenu domognu Hrvatske i EU, ne čeka ništa dobro.

Visoke temperature posljednjih dana u BiH uzimaju danak i u migrantskim centrima na sjeverozapadu zemlje. Higijena je na najnižoj razini, smrad koji se širi iz kruga centra “Bira” je nesnosan. Srećemo grupu mladića iz Pakistana koji su se odlučili da što prije krenu preko Plješevice prema Hrvatskoj i dalje preko Slovenije u Italiju.

“Na putu smo već godinu i pol. Pakistan, Iran, Turska, Grčka, Makedonija, Srbija i sada BiH. Svugdje smo imali dobre uvjete. Imali smo vodu, hranu i kakav- takav smještaj. Ovo je katastrofa. Ležimo ovdje na otvorenom, vodu dovoze u cisternama i napajaju nas kao stoku. Nekoliko puta smo pokušali prijeći granicu i hrvatska policija nas je vratila. Uzmu nam telefone, pregledaju, neke vrate – neke ne. Idemo opet. Nećemo odustati”, pričaju u glas tri Pakistanca koji pakiraju stvari ispred prihvatnog centra “Bira” u Bihaću.

Mine i vodiči

Na tom putu ništa dobro ih ne čeka. Nepristupačan teren preko Plješevicea ali i veliki broj mina koji je ostao na ovom području, s obzirom da se radi o terenu koji je u proteklom ratu bio linija razgraničenja. Prema riječima pojedinih mještana Bihaća s kojima smo razgovarali, na tom nepristupačnom terenu ima i tijela migranata koji su nastradali upravo od mina, na putu prema Hrvatskoj, još tijekom zime. U policiji nam nisu mogli potvrditi ovu informaciju ali su nam rekli da je to nadležnost Granične policije a “ukoliko tako nešto zaista i postoji da bi netko do sada to i prijavio”.

Kako bi izbjegli moguća minska polja preko Plješevice, migranti se sve više odlučuju na plaćanje vodiča koji bi ih proveli kroz određene dionice puta i osjetljive lokacije. Ti vodiči su većinom sami migranti, koji su ili ranije prešli i utvrdili rutu pa se vratili kako bi vodili grupe za novac ili im samo prodaju mape s ucrtanom rutom za siguran prelazak granice.

“Da, znamo za to. Postoje osobe koje prodaju te lokacije s mapama ili su vodiči. Cijena varira, od 100 do 400 eura u ovisnosti od veličine grupe kojoj se daje takva ponuda”, priča nam jedan iz grupe migranata u gradskom parku, dok mu ostali nešto govore povišenim tonom, nakon čega kreću dalje put granice.

Vučjak – neprikladna lokacija

Uskoro će svi otići iz grada, odnosno okoline prihvatnih centara. Crveni križ Bihaća počinje s postavljanjem šatora na lokaciji Vučjak, koja se nalazi nedaleko od granice s Hrvatskom.

“Danas krećemo s postavljanjem privremenog kampa na lokaciji Vučjak. Mi ćemo nakon završetka ove faze izgradnje uključiti i prehranu i podjelu odjeće i higijenskih artikala. Za sada je smještajni kapacitet 400 osoba ali vršit će se dalje širenje te lokacije”, kaže Selam Midžić, tajnik Crvenog križa Bihaća.

Radi se o lokaciji koja je udaljena od Bihaća desetak kilometara, odmah ispod Plješevice. To je i bivše odlagalište otpada koje je sada sanirano teškom mehanizacijom, na koju su kamioni počeli dovoziti kamen. Na toj lokaciji nema vode, struje, postoji svega nekoliko vikendica u blizini. Za migrante jedina “dobra” stvar u svemu tome je što je kamp na ruti kojom migranti idu prema granici, odnosno u blizini graničnog pojasa. S tim se međutim ne slažu predstavnici Delegacije EU-a u BiH, iz koje su ranije priopćili da je lokacija neprikladna, posebno zato što je nadomak Hrvatske, odnosno EU-a.

Vlada USK: “Nema sukoba s međunarodnom zajednicom”

Vlast Unsko-sanskog kantona ne misli da je situacija problematična. Premještanje migranata kreće čim se postave šatori a to je u sljedeća dva do tri dana, kaže ministar policije Unsko- sanskog kantona, Nermin Kljajić. On pojašnjava da nema nikakvog sukoba između Unskosanskog kantona i Europske delegacije.

“Podržavamo i inicijative da se otvaraju drugi prihvatni centri, da se rastereti kanton, mi smo tako shvatili poruku Delegacije EU u BiH. I nadam se da će međunarodna zajednica izvršiti pritisak na državne organe da konačno ovo pitanje rješavamo kroz institucije. Nema nikakvog sukoba kantona i međunarodne zajednice. A čim šatori budu postavljeni mi krećemo s premještanjem migranata”, kaže ministar policije Unsko- sanskog kantona, Nermin Kljajić.

Sukoba, netrpeljivosti i ogorčenosti međutim ima između migranata i lokalnog stanovništva u kantonu. Migranti se žale na uvjete u smještajima i djelovanjem Međunarodne organizacije za migracije (IOM), a lokalno stanovništvo je ogorčeno, ne toliko intenzitetom, koliko dužinom trajanja ovog problema i činjenicom da  grad već dvije godine praktično nalazi u nekoj vrsti opsadnog stanja.

Sigurnost u brojkama

Neki građani smatraju da policijski sat nije napravio veliki preokret. “Živa katastrofa. Taj policijski sat je uveden ali u praksi to baš i nije vidljivo”, kaže jedan od prolaznika. “Ova, pod navodnim znacima najezda migranata je previše za naš grad i kanton. Najbolje rješenje bi bilo da vlast, ako je u mogućnosti, zatvori granice ovog kantona”, kaže drugi prolaznik. “Na ulicama ima nekad više migranata nego lokalnog stanovništva” primjećuje stanovnica Bihaća i dodaje: “I ja sam bila izbjeglica i znam da im nije lako. Ali situacija je postala nepodnošljiva. Ne znam, neka im nađu neki smještaj, ne bi trebali ostati u gradu”.

U brojkama ta sigurnosna situacija izgleda ovako. U prvih pet mjeseci ove godine policija je zabilježila 130 prijavljenih kaznenih dijela migranata, 78 slučajeva narušavanja javnog reda i mira i preko 400 različitih incidentnih situacija, koje nisu sprovedene kao krivično djelo, rekli su nam u policiji. U postocima, to je oko 20 posto od svih dijela počinjenih u Unsko sanskom kantonu. Ukoliko se radi o težim krivičnim djelima, traži se od Službe za poslove sa strancima da te osobe budu deportirane u zemlje iz kojih dolaze./DW/

Poslovnidnevnik.ba

 

Komentari

komentari