Iako sramotna, šutnja Kanade nije iznenađujuća. Kanada je uvijek bila nijema kada bi Izrael odlučio, iznova, da ubije koliko god Palestinaca želi, u bilo kojem trenutku, iz bilo kojeg razloga

Tišina.

Ta jedna riječ je definirala odgovor Kanade na skorašnja pogubljenja bez suđenja i sakaćenja stotina Palestinaca u Gazi, koje su provodili izraelski nasilnici, drugačije poznati kao vojnici, udobno smješteni iza improviziranih brda samo nekoliko metara dalje u Izraelu.

Kanada ostaje nijema dok izraelski snajperi nastavljaju da ubijaju palestinsku djecu. Kanda ostaje nijema dok izraelski snajperi nastavljaju da pucaju u glave i noge palestinske djece mecima “leptirima” – namijenjenim da trenutno ubiju i nepovratno unakaze – jer su mahali palestinskim zastavama na ostacima palestinskog tla.

Kanada ostaje nijema dok izraelski snajperi nastavljaju da pogubljuju palestinske novinare u prslucima na kojim piše “PRESS” dok bilježe kako iznova i iznova Palestince u ogromnim brojevima bezobzirno ubijaju i sakate.

Kanada ostaje nijema dok izraelski snajperi nastavljaju pucati i plinom trovati hiljade palestinske djece, žena i muškaraca jer brane svoj dostojanstvo, suverenitet i humanost tokom mirnih demonstracija na palestinskom tlu od kad je 30. marta započeo Veliki marš za povratak.

Iako sramotna, šutnja Kanade nije iznenađujuća. Kanada je uvijek bila nijema kada bi Izrael odlučio, iznova, da ubije koliko god Palestinaca želi, u bilo kojem trenutku, iz bilo kojeg razloga.

Bez razlike

Ono što malo iznenađuje jeste stav koji vlada među brojnim takozvanim “progresivcima” da bi vlada predvođena liberalnim premijerom Justinom Trudeauom te liberalnom ministricom vanjskih poslova Chrystijom Freeland razmišljala i djelovala drukčije u vezi postojane podrške Kanade za izraelsko “pravo” da ubije koliko god Palestinaca želi, u bilo kojem trenutku, iz bilo kojeg razloga.

U vezi ovog smrtonosnog rezultata, nema razlike između Justina Trudeaua i Chrystije Freeland i bilo kojeg ranijeg kanadskog premijera ili ministra vanjskih poslova.

Poput njihovih prethodnika, Trudeau i Freeland vjeruju da Izrael ima “pravo” da ubije koliko god Palestinaca želi, u bilo kojem trenutku, iz bilo kojeg razloga, do kad god to želi.

Ti isti obmanuti “progresivci” vjeruju, naravno, da Kanda predvođena Trudeauom će fundamentalno različita od Amerike predvođene Donaldom Trumpom. Kanada, za razliku od Amerike, kažu, poštuje i štiti ljudska prava, teritorijalni integritet i međunarodni zakon.

Kada su u pitanju pogubljenja, sakaćenja i trovanjem plinom nenaoružane palestinske djece, žena i muškaraca na palestinskom tlu od ruku izraelskih snajpera, Justin Trudeau je klon Donalda Trumpa i Chrystia Freeland je klišejima sklona kopija američkog državnog sekretara Mikea Pompea.

Američka podrška

Nedavno je Pompeo u principu rekao izraelskom premijeru Benjaminu Netanyahuu da nastavi da ubija kolikog god želi Palestinaca, u bilo kojem trenutku, iz bilo kojeg razloga. “Mi smatramo da Izraelci imaju pravo da se brane, i mi u potpunosti podržavamo to”, rekao je Pompeo 30. aprila u Ammanu, u Jordanu.

(Pompeo je poput papagaja imitirao Baracka Obamu, koji je kao predsjednički demokratski kandidat “nade i promjene” uvjeravao Izrael u maju 2008. godine riječima: “Kao predsjednik, učinit ću sve u mojoj moći da pomognem Izraelu da se zaštiti od ovih i drugih prijetnji. Pobrinut ću se da se Izrael može braniti od svakog napada, bez obzira da li dolazi iz blizine, poput Gaze, ili iz daleka, poput Teherana”.)

Liberalna stranka Kanade je iskoristila upravo tu istu recikliranu retoriku i obrazloženje da opravda izraelsku invaziju Gaze i pokolj više od 500 palestinske djece. “Izrael ima pravo da se brani i da brani svoj narod”, rekao je Trudeau u misterioznom saopćenju za javnost u julu 2014.

Dakle, otud današnja tišina Kanade.

Ali brbljiva priroda Freeland na Twitteru je otkrila zapanjujuću licemjernost i dvoličnost za koju nisam mislio da su sposobni imati čak ni lukavi, ambiciozni političari poput kanadske neprestano živahne ministrice vanjskih poslova.

Evo šta je Freeland kazala na Dan slobode medija, podsjećajući svoje pratitelje da je, prije nego što je postala političarka, bila dugogodišnja novinarka u Kanadi i inostranstvu:

“Kao bivša novinarka i kao ministrica vanjskih poslova, koristim svaku priliku da iskažem zabrinutost u vezi kršenja prava na slobodu izražavanja”, napisala je ona 3. maja.

Ubistva novinara

U njenoj poruci na Twitteru je Freeland postavila link na saopćenje kanadskog ministarstva vanjskih poslova, koje je ona potpisala, gdje, u jednom dijelu, piše: “Na previše mjesta se pripadnici medija suočavaju sa stalnim i neprihvatljivim prijetnjama. Brojke ne lažu: prošle godine je ubijeno 75, 81 je zatvoreno i jedna osoba se i dalje vodi kao nestala. Ovi napadi slabe demokratiju, ušutkavaju glasove ugnjetavanih te potkopavaju povjerenje javnosti. Mi kategorično osuđujemo svakog ko na bilo koji način zastrašuje i zlostavlja novinare koji rade u službi odbrani istine”.

Uz saopćenje Freeland je dodata mapa na kojoj su naglašena crnom bojom mjesta širom svijeta gdje su novinari ubijani, gdje su im prijetili, gdje su ih zatvarali, ušutkivali, zastrašivali i zlostavljali jer rade svoj posao.

Na mapi koju je postavila Freeland, nije crnom bojom naglašeno ni jedno od “mjesta” gdje je Izrael palestinske novinare ubijao, prijetio im, gdje ih je zatvarao, ušutkivao, zastrašivao i zlostavljao jer rade svoj posao “u službi odbrane istine”.

Posljedica toga je da Freeland nije nikada iskoristila “priliku” da “kategorično osudi” izraelske “nepravde” s obzirom da mapa njenog ministarstva jasno poručuje da Izrael nije ubijao, prijetio, zatvarao, ušutkivao, zastrašivao ili zlostavljao palestinske novinare u Gazi.

Krvavi zapis

Zapis historije je, međutim, krvav koliko je osuđujući i istinit. Najmanje 11 palestinskih novinara je ubijeno tokom izraelske invazije na Gazu 2014. Netanyajuovo blaćenje Al Jazeere i njegovi drski pokušaji 2017. godine da zatvori i samim tim ušutka biro informativne kuće u Jerusalemu. Ubistvo 24-godišnjeg fotoreportera Ahmada Abu Husseina, kojeg su izraelski snajperi ustrijelili u stomak 15. aprila ili Yasera Murtaje, 30-godišnjeg novinara, supruga i oca koji je također ustrijeljen u stomak i koji je podlegao povredama 7. aprila.

Freeland nije rekla niti učinila ništa u vezi pogubljenja njenih nekadašnjih kolega u Gazi ne zato što to zahtijeva vanjska politika Kanade vis-a-vis Izraela, već zato što bivša novinarka vjerovatno nije sklona tome da potopi svoje jedva zamaskirane planove da u konačnici naslijedi svog šefa.

Da bi dobila krunu, Freeland zna da je političko samoubistvo uvrijediti ili otuđiti iste institucionalne i korporativne interese – unutar i izvan medija establišmenta – koje svakodnevno i neupitno staju na stranu Izraela na svaki način, u svakom slučaju, i koji su pomogli Trudeauu da dođe do premijerskog ureda.

I dok je Freeland nijema uoči flagrantne brutalnosti koju su iskusili brojni nevini Palestinci od ruku izraelskih novinara, 2. maja je skočila na “priliku” da na Twitteru zahtijeva da predsjednik Palestinske samouprave, Mahmoud Abbas, “povuče” svoje “duboko uvredljive” izjave izrečene u bizarnom obraćanju Palestinskom nacionalnom vijeću prošle sedmice u vezi Holokausta (Abbas se naknadno izvinio zbog tih izjava).

Nije tajna zašto Freeland smatra pogrešni, historijski nepismeni govor “duboko uvredljivim”, ali ne i ubistva palestinske djece koja su na vjetru puštali zmajeve.

U njenoj ciničnoj računici, prava Palestinaca – mladih ili starih –  da zajedno mirno marširaju kako bi povratili svoje ukradene zemlje bez ozbiljnih povreda ili ubistava će uvijek biti nadmašeno “pravom” Izraela da se brani.

Ipak, transparentna, sebi služeća hipokrizija Freeland i njena tišina ne samo da su vrijedni prezira već su i anatema svakom “novinaru” koji sebe poštuje.

 

(Al Jazeera/Poslovnidnevnik.ba)

Komentari

komentari