U Gradskoj džamiji u Velikoj Kladuši proteklih sedam noći prespavalo je preko 50 migranata kojima je najzapadnija bosanskohercegovačka općina usputna adresa na putu ka zemljama Evropske unije. Potvrdio nam je to imam Muamere ef. Ćatić koji ovih dana od jutra do mraka bdije u džamiji, nastojeći biti na raspolaganju, kako kaže, nenadanim gostima.

Migranti se navečer okupljaju ispred džamija

“Sve je započelo od kako nam je zapadao ovaj veliki snijeg, odnosno prije nekih sedmicu dana. U početku ih je bio manji broj, no sasvim je primjetno da ih dolazi sve više i više. Oni navraćaju tokom noći u harem džamije, a vidljivo je da su promrzli, mokri i iscrpljeni. S obzirom na to da su navečer temperature debelo ispod nule, nehumano je ostaviti takve ljude napolju da se smrznu. Tako da ih iz ljudskih razloga puštamo u džamiju i ostavljamo da prespavaju”, govori ef. Ćatić.

Prema njegovim riječima, migranti koji ovih dana borave u Velikoj Kladuši dolaze iz Maroka, Alžira, Tunisa, Libije, Palestine, Sirije, Pakistana i Bangladeša. U akciju prihvata migranata uključio se i gradski džemat Drmaljevo, ali i brojni građani Velike Kladuše.

“Naš narod je preživio ono što je preživio u prošlosti i dobro zna kako je biti izbjeglica i kako je otići iz svog doma negdje u tuđinu. Veliki broj džematlija i građana dolazi i pita šta im je potrebno. Većini je potrebna hrana, suhe čarape, odjeća i obuća i to im naš narod i donosi”, govori ef. Ćatić.

S druge strane, kako nastavlja naš sagovornik, nisu sigurni do kada će nastaviti moći pružati pomoć migrantima, jer to nije ni sekundarni, a kamoli primarni cilj jednog vjerskog objekta.

“Lično bih volio da se ovo riješi što prije, jer je postala prevelika obaveza i opterećenje i meni kao efendiji, ali i ljudima iz džemata. Mi smo alarmirali i pokušali obavijestiti sve relevantne institucije kako bi se pronašlo neko rješenje i nadam se da će se uskoro i nešto riješiti”, govori ef. Ćatić.

Migranti tokom dana nisu vidljivi na ulicama Velike Kladuše, no navečer se okupljaju oko džamija tražeći utočište od niskih temperatura. Uz manju upornost, uspjeli smo pronaći manju grupu iz Maroka. Nisu željeli stati pred naš objektiv zbog straha od policije, no jedan od njih nam je ispričao s čime su se susretali u proteklom periodu.

Priča Annasa iz Maroka: Od Turske, preko Grčke, Albanije, Crne Gore, pa do Bosne

Migrantsko putovanje 24-godišnjeg Annasa počelo je prije godinu dana iz njegovog rodnog Maroka. Tada je avionom doletio u Tursku, gdje se iskrcao u Izmir i krenuo kopneno-morsku avanturu kojoj se i dalje ne nazire kraj. Iz ovog grada je čamcem došao do grčkog otoka Leros gdje je proveo tri mjeseca u zatvorenom izbjegličkom kampu.

“Leros nismo mogli napustiti legalnim putem, pa smo morali pronaći drugi način. Zajedno sa prijateljima, skrili smo se u jednom brodu i uspjeli pobjeći sa Lerosa. Nakon nekoliko dana provedenih u Atini, otplovili smo otok Krit, gdje smo pronašli posao i uspjeli čak zaraditi nešto novca. Ja sam tu imao dnevnicu od 35-40 eura”, priča Annas.

Nakon određenog vremena, napustio je Krit i zajedno sa prijateljima stigao na grčko-albansku granicu. Tu su preplivali rijeku i stigli u Albaniju. Čim se prešli granicu, sjeli su na bus i stigli u Tiranu gdje su proveli jedan dan. U Albaniji nisu imali legalne papire pa su nekoliko dana boravili u jednoj napuštenoj kući.

“Potom smo stigli na granicu Albanije i Crne Gore. Tokom noći pokušali smo preći u Crnu Goru, no uhvatila nas je policija i vratila nazad u Tiranu. Međutim, to nas nije pokolebalo i iste noći smo se vratili na granicu i ovaj put uspješno prošli”, priča ovaj Marokanac.

Najteže ući u Bosnu i Hercegovinu

U Crnoj Gori su dobili azil i boravili naredna dva mjeseca u Podgorici. Nakon toga odlučili su doći u Bosnu i Hercegovinu. Međutim, ispostavit će se da je BiH upravo bila najtvrđi orah.

“Sedam puta smo pokušavali ući u BiH, kroz Trebinje i Bileću, ali nismo uspjeli. Pritom smo dva puta pokušali ući i u Hrvatsku, odnosno Dubrovnik, no nismo se dobro proveli. Iskustva sa Hrvatskom policijom su najgora. Njihova policija je jako agresivna. Uzeli su nam stvari i sav novac, a kada se moj prijatelj tome usprotivio, istukli su ga”, govori Enes.

Prije sedam dana, a iz osmog pokušaja, napokon su ilegalno ušli u BiH kroz Trebinje. Nakon toga su stigli u Sarajevo, gdje su se prijavili i dobili legalne papire na 14 dana. Potom su autobusom prije tri dana stigli u Veliku Kladušu.

“Ovdje smo jednu noć prenoćili u hotelu, jednu noć u džamiji, a jednu noć smo bili u Bihaću”, kaže Annas.

Njegov konačan cilj je Francuska gdje živi njegova majka i sestra. Kaže da je pet puta pokušao dobiti vizu za Francusku legalnim putem, ali nije uspio. Ističe da vizu u Maroku mogu dobiti samo oni koji imaju novac.

“Trenutno nam je najpotrebnija hrana, odjeća i torbe za stvari. U Bosni nam je do sada najljepše, a ljudi su jako prijatni i susretljivi. Ne osjećamo rasizam, ljudi nas ovdje prihvataju zaista lijepo i zbog toga se osjećamo kao kod kuće. Ipak, nadam se da ću što prije stići u Francusku kod majke i sestre”, kaže za kraj Annas.

Klix.ba