Za samohranu majku Ivonu Balas (22) utorak je bio noć užasa. U strahovitom požaru kuće u predgrađu Osijeka (Hrvatska) izgubila je svoje najmanje dijete, dvogodišnjeg Tea.

Visoki plamen sukljao je iz malene i stare kućice u mrakom obavijenom naselju Zapadno predgrađe u Osijeku. Primijetili su ga prvo susjedi koji su pozvali vatrogasce i Hitnu pomoć, a potom potrčali do kuće potražiti stanare. Upravo u tom trenutku iz kuće je izletjela mlada žena noseći u naručju jedno svoje dijete.

Predala ga je susjedi i pošla ponovo prema kući no, vatra je nemilice gutala sve prostorije. Očajno je kriknula i zavapila “Pomozite mi, Teo mi je ostao unutra!”

Njen krik sledio je krv u žilama svima koji su se na cičoj zimi naši ispred kuće u plamenu.

– Dvogodišnje dijete smrtno je stradalo u požaru koji je oko 18 sati izbio u kući u Zapadnom predgrađu. Vatrogasci su dojavu o požaru dobili u 18.10 sati. Vatru su ugasili oko 20 sati, a na zgarištu kuće pronađeno je djetetovo tijelo.

– Bilo je oko 18 sati kada sam začula neko čudno, glasno pucanje vani, kao da su u pitanju petarde. Potom je nešto palo u moje dvorište. Izašla sam vani, a mrkli mrak osvjetljavala je svjetlost vatre. Prvo sam pomislila da gori moja kuća pa sam odmah pozvala zeta i unuka koji žive par kuća dalje. Dotrčali su. Susjedi su se skupljali ispred Ivonine kuće koja je spojena sa mojom. Zapravo je kod nje sve gorilo. Pucale su salonit ploče na njenom krovu. Letjeli komadi svuda okolo. Ivona je iz kuće iznijela četverogodišnjeg sina Tomislava. Vikala je da joj je Teo ostao u kući. Nije se usudila ići po njega. Da nisam tako stara ja bih uletjela po dijete, makar i ja izgorjela. Moj unuk pokušao je ući u kuću punu vatre i dima kroz prozor koji je do našeg. Jednom nogom je ušao, ništa se unutra nije vidjelo. Ivona mu je viknula da mali nije u toj sobi. Do druge sobe se nije moglo doći. Sve je izgorjelo u par trenutaka – kroz suze se prisjeća Terezija Čabai (70), prva susjeda samohrane majke Ivone.

Očajna je. Ne razumije kako Ivona nije na vrijeme primjetila da joj gori kuća. Lani im je kesten prepolovio kuću, a djecu izvlačili kroz prozor. Kada im je prošle godine u šestom mjesecu, za vrijeme velikog nevremena i olujnog vjetra, na kuću palo ogromno drvo kestena, i tada je Terezija spašavala Ivoninu djecu. Drvo je prepolovilo kuću pa su djeca ostala zatočena u jednoj sobi. Izvlačili su ih kroz prozor.

U utorak navečer, kada je izbio požar, jedina sreća u nesreći je bila ta što u kući u tom trenutku nije bilo njenih dvoje starije djece. Leon (6) i Lucija (5) su tog popodneva otišli kod bake i dede koji također žive par kuća dalje.

– Nažalost, do kuće naše kćerke došao sam kada je požar već zahvatio sve. Supruga i ja smo bespomoćno stajali ispred kuće koja nestaje u plamenu i plakali za našim Teom. Kćerku i starijeg Tomislava već je odvezla Hitna jer su se nagutali dima. U bolnici su još. Nismo Ivonu ni vidjeli ni čuli još pa ne znamo ni kako je ni šta se dogodilo, zašto je izbio požar i zašto nije uspjela izvući i Tea. Malima nismo dali da to sve gledaju. Strašna tragedija – plačući će Ivonin tata Ivica Virovac koji zgarište kuće u kojoj je izgubio unuka ne želi niti vidjeti.

Od male kuće ostali su samo zlokobni crni zidovi. Madraci, dijelovi namještaja, dječja robica razbacana je po ulici…

– Jadna dječica. Ionako su živjeli skromno, od socijalne pomoći i dječjeg doplatka. Svi smo im pomagali, hranili ih, čuvali. Maleni Teo je često dolazio kod mene, igrali smo se. Bio je tako drag dječak. Tek je propričao i prohodao. Zbog njih sam redovno kosila dvorište da se mogu igrati kod mene koliko žele. Ona nije nigdje radila. Ne znam gdje je bila, kako je mogla tako zaspati, ne primjetiti da gori soba od dječice. Zašto nije uzela i Tea, on je tako mali… – navodii uplakana susjeda Terezija.

doznajemo.com/POSLOVNIDNEVNIK.BA

Komentari

komentari