REAL MADRID je protiv Manchester Uniteda (2:1) odigrao vrlo dobro prvo poluvrijeme, i premda je u takvim situacijama često nepravedno izdvajati nekog igrača, još je nepravednije to ne napraviti kada treba. Protiv Uniteda je radio sve – igrao na krilu, između redova i u napadu. Povezivao je linije svoje momčadi, driblao, podvaljivao lopte iza obrane za brze suigrače, a kretao se tako da se činilo da je u svakom trenutku baš on najbolje rješenje za Realov napad. Situacija u kojoj je postigao gol, zorno dočarava koliko mu manje vremena treba od njegovih suparnika da predvidi što će se dogoditi. Način na koji „obrađuje“ loptu i barata s njom odudara i na elitnoj razini. On to jednostavno radi prisnije, prirodnije i šarmantnije od drugih igrača.
U moru industrijskih igrača, Isco je povratak u prošlost za one koji misle da je nogometna romantika sasvim izumrla. Tip za kojeg ćete platiti kartu, iako vas pretjerano ne zanima momčad za koju igra. Isco Alarcón Suarez je poezija.
Iako je rođeni Andalužanin, Isco je vrlo brzo došao pod Valencijine skute. Valencijina škola dugo je vremena glasila za jednu od najboljih u Španjolskoj i mnoge tekovine njihovog nogometa baš su tamo našle svoje porijeklo. Beskonačne partije „ronda“, kao i laganija tjelesna građa već su mu u najranijim godinama otkrili najveću, najtežu i najjednostavniju formulu za nogomet – vidjeti rješenje prije nego se problem pojavi. Prije negoli ga napadnu i pritisnu snažniji suparnici, mora imati plan za bijeg. I gdje god bježao, mora dovoljno dobro ovladati nogometnom tehnikom da loptu ponese u svom džepu kao što to čini danas.
U Valenciji je proveo cijelu svoju nogometnu mladost, čak je i debitirao za seniore kao 18-godišnjak. Ipak, Manuel Pellegrini prepoznao je njegov potencijal i doveo ga u rastuću Malagu. Kada je protiv Zenita, u prvoj utakmici u Ligi prvaka u povijesti, dao dva gola, ljudi su čuli za jednog novog španjolskog čarobnjaka. Kada je tri mjeseca nakon toga zabio Realu gol za 3:2, čime je Malaga prvi put u 29 godina svladala najtrofejniji španjolski klub, postao je apsolutni idol. Na kraju godine osvojio je „Golden Boy“ nagradu, koju novinari dodijeljuju najboljem mladom nogometašu u Europi. Drugi na toj listi bio je Stephan El Shaarawy, a treći Thibaut Courtois. Iduća stepenica bila je jako logična – Real Madrid.
U Realu je zauzeo ulogu vječne zamjene. Izgledalo je kao da Madriđani ne žele ispustiti tipa od kojeg su Španjolci suglasno pokušali napraviti nacionalni projekt, ali nemaju dovoljno vizije ili hrabrosti žrtvovati druge, skupocjenije igrače od njega. Još otkako je sazidana ova sadašnja Realova ekipa, postojao je jedan očiti problem. Kroos i Modrić su mirni igrači, igrači ritma, oni koji vole imati loptu u nogama i progresivno se primicati suparničkom golu. Na drugoj strani terena bili su Bale i Ronaldo, kao tipovi koji žele što prije i što direktnije do gola, koristeći svoju brzinu. Činilo se da su te krajnosti teško pomirljive, a onda se dogodila najbolja stvar za Realovu sezonu – Gareth Bale se ozlijedio. Iscu je konačno otvoreno mjesto u momčadi i otad Madriđani nisu stali. Njegove navike kretanja idealne su za povezati par u veznoj liniji koji protiv bilo koje ekipe može zagospodariti loptom s moćnom prednjom linijom. I baš to je napravio.
Stavimo li čak i golove protiv Atletica, Sportinga iz Gijóna, Osasune i Las Palmasa, kojima je sačuvao Realu prednost u kritičnim trenucima i u prvenstvu i u Ligi prvaka, njegov utjecaj na igru je neopisiv. Real s njim izgleda mnogo skladnije, konačno postoji spojka koja može povezati redove bez obzira na uvjete utakmice, i koja može organizirati napade jednom kada su Modrić i Kroos dobro i pomno čuvani. Postoji niz igrača koje možemo istaknuti u Realovom pohodu na duplu krunu, ali ulazak Isca u prvu ekipu s taktičkog je aspekta najbitniji dio njihove sezone.
Španjolska koja je pokorila Mundijal i Euro u dva navrata, više skoro ne postoji. Casillas, Puyol, Xavi, Villa, Torres i Alonso najpoznatiji su iz plejade imena umjesto kojih su došle neke nove snage. Bilo je jako teško prepustiti ključeve igre u ruke (noge) nekim drugim igračima kada je bilo i vrijeme za to (Svjetsko prvenstvo u Brazilu), ali danas je definitivno nastupilo novo doba njihove reprezentativne ere. A da bi bila moćna, barem dijelom kao nekoć, on, uz Thiaga Alcantaru, mora biti njezin ključni sastojak.
Izvor/Index/
Poslovnidnevnik.ba