„Prije 7 godina je izašao moj prezadnji album „Sreća“, a oko toga ima posla, moraju se praviti spotovi i prezentirati taj album. Ta prezentacija uzima puno vremena, to podarazumijeva i veliku turneju, velike koncerte, koji potom podrazumijevaju ogromnu organizaciju. Tu se potroši 2,3 godine, onda se odmara i prave redovni koncerti. Ja sam tip izvođača kojeg ljudi vole pozvati da podigne taj nivo eventa, dovedu  pjevača da ih zabavljaju, a onda ima moj sat da se dive, da podignu nivo te svečanosti. Potom oni slušaju, dive se glasu i muzici. Tu prođe 4 godine i onda treba spremati novi album. Sa novog albuma „Ćilim“ imali su čak po tri aranžmana, a ja sam veoma neodlučan tip i zaljubljive sam prirode u sve što novo čujem.  Ćilim je satkan od 11 pjesama, dva dueta, sa Jelenom Tomašević i Elenom Risteskom. Izabrao sam sasvim slučajno ta dva dueta.“

Hari Varešanović govorio je o svojim albumima koji su bili najprodavaniji i ovom posljednjem, koji mu je kako kaže ipak najdraži:
„Albumi se dijele na najdraže i na best-selere. Ja imam nekoliko best-selera kao što je „Baš ti lijepo stoje suze“, „Strah me da te volim“, „Ti rođena si samo za mene“, to su albumi koji su statistički best-seleri u smislu prodaje i uspjeha, jedna karijera koja je tako dugačka, ne može imati istu liniju leta. Taj avion se uvijek dizao i spuštao, ali uvijek na kraju ja imam da kažem i svako ima pravo na svoj ukus. Meni je ovaj posljednji album nešto najbolje što sam ja napravio i što sam znao napraviti, zato što sam uložio toliko vremena, nikada duže nisam radio jedan album. Da li se osjeti  iskrenost, taj rad i kvalitet, to je do publike. Ja sam postao pjevač poput mog idola Olivera Dragojevića, koji je dosta samozatajan i ono što on radi očekuje da drugi otkriju. To je kao i žena koja je obučena, prelijepa, i neka drugi otkrivaju šta je ispod, a glupo je da svi grabe da vide po tome. Mislim da kulturna i fina publika treba to sama da otkrije.“

Kako se u današnjoj mega produkciji zvijezda ipak i dalje pamte neke pjesme koje su ostale da traju, bila je također jedna od tema emisije Interview20:
„Podržavam to tvoje mišljenje i mislim da to možda objašnjava jednu čudnu stvar, a koju se malo ko pita. Objašnjava to da možda kao nigdje na svijetu zvijezde ne traju toliko dugo, ne pune hale i ne zovu ih, sve se svodi na prijeratne pjevače. Govorimo o velikim stvarima, kao što su veliki koncerti. Npr. ako gradonačelnik Ljubljane hoće da napravi na trgu dan grada, on neće dovesti zabavljače, nego staru mega zvijezdu. Sve se vrti oko nekih 15 imena, a zato što mislim da takve stvari na neki način ljudi još uvijek vole. Ljudi se vraćaju starim vremenima.“

Na pitanje urednice Prašović Gadžo šta mu je za uspješnu karijeru najvažnije bilo, Hari Varešanović je kazao:
„Sreća sto posto. Prvo je talenat od Boga, naslijeđen od dede Mehmeda koji je bio sevdalija. Za sebe mogu reći da sam bio u periodima veoma vrijedan, sretan, da su mi se stvari poklapale, mogu reći da imam i to svi kažu jedan od najljepših glasova, od Boga dar, ali i moj rad, više od 30 godina ja radim na tom glasu. 15 albuma imam uz koje su ljudi odrastali, drago mi je danas kad vidim da ispred sebe imam nekoga od 15 godina  i nekoga od 65 godina. Kada sam imao 10 godina u Domu kulture na Vratniku, prvi put izašao sa grupom i od tada nisam napravio pauzu od mjesec dana, odnosno da mi mikrofon nije bio u ruci. Mogu reći fin i uspješan život. Bog mi je dao sreću da se bavim onim što sam sanjao.“

Na upit urednice koliko Eurosong treba umjetniku kao što je on, Hari je odgovorio:
„Zavisi kako igraš u toj utakmici. Eurosong je jedna fantastična utakmica, to je u posljednje vrijeme oblikovano kao jedan od najvećih šou programa u cijelom svijetu. To je jedna scena na koju se isplati popeti. Ja sam nakon svega što sam imao reći u karijeri, ja sam stao na scenu Eurosonga, što je bilo za mnoge moje prijatelje, sradnike i savjetnike, dušebrižnike bespotrebno, pitali su me što će mi to u životu. Ja sam se ipak odazvao na poziv naše televizije, iz koje sam ja potekao, za koje sam izdao i album Ćilim. Osjeća sam da takve stvari svojoj kući ne odbijam, a posebno svojoj zemlji, jer ti predstavljaš zemlju. Prvi put sam vidio šta znači kada direktno ljude zanima i dira, a ne tebe. Prvi put sam radio ono što oni vole, igrao sam za svoj državni tim. Drago mi je da sam poslije svih tih godina karijere zablistao, da sam proslavio BiH i da poslije svih tih godina u kojima je Bosna bila razijedinjena, da je pjesma Lejla napravila jedan takav ponos, ne samo Bosne nego regije, sve ujedinila i odjednom smo svi zajedno, a centar priče je Bosanac. ‘Lejla’ je historija BiH.“

Hari Varešanović na samom kraju emisije otkrio je da li bi opet otišao na Eurosong:
„Nevjerovatno je kako krv proradi kad pomisliš na to, a kamoli da ti neko predloži. Itekako bih. Međutim, doba je koje je najnepovoljnije za takve neke stvari. Kad je ‘Lejla’ bila, bilo je i volje i para i bolji ambijent. Imam osjećaj da bi možda trebao neko nešto napraviti, bilo je da je u obliku pjesme ili filma i bilo koje pobjede, koja bi zbližila i usrećila sve ljude.“