Rijetko ko umije razdrmati javnost kako to uvijek uradi mlada  književnica iz Mostara Marina Radoš.

Njeni statusi gotovo po pravilu odjeknu regionom, potaknu na razmišljanje, izmame suzu…

I evo ponovo da se podsjetimo jednog od mnogobrojnih Marininih statusa koji nas razdrmaju i potaknu na razmišljanje jer nažalost i dalje mladi i ne samo mladi odlaze,nego za djecom sad odlaze i roditelji,jer se ništa ne mijenja,ovdje u najljepšoj zemlji na svijetu i  dalje nema smisla ostati i boriti se.

Umjesto porodične idile i skladnosti, svakodnevica večini prerasta u borbu za preživljavanje i postavljanje pitanja: “Je li vrijeme za odlazak ?”

“Najljepša zemlja na svijetu, vjerojatno najtužnija država na svijetu.
Silovana, opljačkana, zgažena, spaljena, izdana.

Najljepša zemlja na čitavom svijetu, u njoj sve ima boju očiju. Polje na sjeveru ima boju očiju. Šume u sredini imaju boju očiju. I Neretva ima boju očiju.

Najljepša zemlja na svijetu, najružnija država na svijetu.
I nikada ti neću oprostiti, državo u najljepšoj zemlji na svijetu, što si istjerala mene od sebe. Nikada ti neću oprostiti što si istjerala 68.000 mladih, obrazovanih i sposobnih ljudi.
Nikada ti neću oprostiti,najgora državo u najljepšoj zemlji na svijetu, što te za gušu drže najgori od nas, dok se znojne potkošulje suše na bauštelama diljem zapada.
Nikada ti neću oprostiti,državo, što je kupljeno 68.000 karata u jednom smjeru samo prošle godine.
Nikada ti neću oprostiti, državo u najljepšoj zemlji na svijetu, što posljednjih sto godina ništa nisi naučila, a jedna se kuća tri puta rušila i gradila.
Nikad ti neću oprostiti, državo, što si otjerala mene i još 68.000 ljudi koji ne žele i neće da žive od sisanja tvog proračuna kojeg pune radnice na kasama žuljavim rukama.
Nikad ti neću oprostiti, državo, što si ti baš tu, u najljepšoj zemlji na svijetui što tu gdje sve ima boju očiju, nikad neće moći živjeti hrabri, učeni, vrijedni.
Ni što te kao paraziti sisaju najgori od nas.

Komentari

komentari