Iz Bruxellesa još uvijek nema zvaničnih stavova kakav će biti zvanični odgovor Evropske komisije na aplikaciju za članstvo Bosne i Hercegovine u EU nakon što bosanskohercegovačke vlasti u skladu sa opredjeljenjima Predsjedništva BiH predaju zahtjev 15. februara.

Ranije je evropski komesar za susjedsku politiku i proširenje Johannes Hahn saopćio kako bi za kredibilnu aplikaciju za članstvo Bosna i Hercegovina trebala ispuniti bar dva od tri uvjeta koja su navedena i u izvještaju Evropske komisije o napretku BiH za 2015. godinu, a to je uspostava efikasnog mehanizma koordinacije i adaptacija Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) sa EU nakon ulaska Hrvatske u EU.

Pitanje rješavanja mehanizma koordinacije traje bezuspješno već godinama, a posljednji pokušaj propao je 2013. godine nakon prijedloga HDZ-a BiH da se u sistem odlučivanja uvedu kantoni u Federaciji BiH. Isti zahtjevi i sada opterećuju to važno pitanje.

Slično je i sa adaptacijom SSP-a koja se odnosi na rješavanje pitanja takozvane tradicionalne trgovine. Bruxelles insistira na potpunom ukidanju carina za uvoz roba u Bosnu i Hercegovinu iz EU što bi prema procjenama Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine nanijelo štetu budžetu u iznosu od 50 miliona KM. No, šteta po proizvođače u Bosni i Hercegovini bila bi daleko pogubnija.

Prema najavama ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH Mirka Šarovića, pregovori oko adaptacije SSP-a će zasigurno trajati mjesecima s obzirom na to da se radi o strateškom pitanju buduće pozicije BiH, odnosno proizvođača u državi.

Istovremeno i pojedini bh. zvaničnici, kao primjerice član Zajedničke komisije za evropske integracije Parlamentarne skupštine BiH Halid Genjac, upozoravaju da Bruxelles, odnosno svih 28 zemalja članica nemaju jedinstven pozitivan stav kada je u pitanju aplikacija BiH za članstvo u EU. Naveo je primjer Njemačke kao jedne od ključnih zemalja EU koja insistira da Bosna i Hercegovina bolje pripremi aplikaciju za članstvo, prije njene predaje.

U tom kontekstu teško je očekivati da Bosna i Hercegovina bez ispunjenih ključnih uslova Evropske unije dobije pozitivan odgovor na aplikaciju za članstvo u EU.

To prvenstveno iz razloga što je Evropska komisija prošle godine već jednom “progledala kroz prste” Bosni i Hercegovini pa je uslov koji se odnosi na izmjenu Ustava BiH u cilju provedbe presude Evropskog suda za ljudska prava iz Strasbourga u slučaju Sejdić – Finci, a koji BiH opterećuje više od šest godina, zamijenila onim koji se odnose na donošenje ekonomsko – socijalnim reformama. Ovakav stav Evropske komisije omogućio je da sedam godina nakon potpisivanja i tri godine nakon ratificiranja 1. jula 2015. godine na snagu stupi Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) koji je deblokirao proces napretka BiH na evropskom putu.

Iako su se predsjedničkom izjavom iz januara prošle godine vlasti Bosne i Hercegovine, u skladu sa britansko-njemačkom, koja je prerasla u inicijativu Evropske unije, obavezali na provedbu obaveza, do sada su značajniji pomaci napravljeni jedino na ispunjavanju onih koji se odnose na Reformsku agendu, iako ni tu obaveze nisu završene do kraja.

Nedavna promjena strukture parlamentarne većine posebno na razini Federacije BiH na kojoj je većina obaveza iz Reformske agende, te najnovija dešavanja oko hapšenja predsjednika Saveza za bolju budućnost Fahrudina Radončića, stranke koja je nova članica vladajuće većine, mogla bi zakomplikovati i otežati usvajanje reformskih rješenja i njihovo provođenje.

U skladu sa opredjeljenjima Evropske unije niti jednu državu ništa ne sprečava da u svakom trenutku podnese aplikaciju za članstvo u EU, ali je na Evropskoj komisiji da ocijeni da li je ona kredibilna. Tako je Maroko 20. jula 1987. godine podnio zahtjev za članstvo u EU, ali je njegova kandidatura godinu dana kasnije odbijena. Kao objašnjenje za odbijanje prijave, Evropsko vijeće je tada izjavilo, doduše, da ne smatra Maroko evropskom zemljom. Osim Maroka, Evropska komisija je do sada, u dva navrata je primjerice Albaniji odbijala kandidacijski status zbog neprovođenja obaveza koje su pred nju stavljene.

U slučaju Bosne i Hercegovine cijenit će se napredak koji je ostvarila država na evropskom putu. Inače, Bosna i Hercegovina je uz Kosovo, koje je nedavno potpisalo Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju sa EU, jedina država na prostoru Zapadnog Balkana koja nema status kandidata za EU.

A, nakon što svaka od država podnese aplikaciju za članstvo u EU dobiva upitnik Evropske komisije takozvani avi na koji mora da odgovori. Primejrice, u slučaju Republike Hrvatske on je sadržavao čak oko 4.000 pitanja na koje je hrvatska strana morala Evropskoj komisiji dati informacije. Cijeni se kako će i taj čin biti problematičan za Bosnu i Hercegovinu već u samom startu s obzirom da se većina podataka nalazi u popisu stanovništva,  sprovedenog oktobra 2013. godine, čiji rezultati nisu objavljeni ni dvije i po godine nakon toga.

Uz davanje osnovnih podataka koji se odnose primjerice na broj stanovnika, Bosna i Hercegovina mora odgovore dati i o svom ekonomskom i gospodarskom potencijalu, strukturi stanovništva u svim segmentima, kao i brojnim drugim pitanjima kao što je prilagodba pravnoj stečevini EU (acquis communautaire).

Osim što se aplikacija za članstvo BiH u EU smatra preuranjenom, nerealan je i rok do kojeg vlasti BiH očekuju da bi Bosna i Hercegovina mogla dobiti status kandidata za EU, početak 2017. godine.

To prvenstveno iz razloga što je proces od podnošenja aplikacije za članstvo do dobivanja statusa kandidata državama na prostoru Zapadnog Balkana bilo potrebno u prosjeku dvije godine.

Najkraće je na kandidacijski status čekala Republika Makedonija godinu i devet mjeseci, Crna Gora pune dvije godine, a Srbija dvije godine i dva mjeseca. Iznimno dug rok na kandidacijski status i to iz novog pokušaja, nakon što je prethodni odbijen, imala je Albanija. Naime, Albanija je na kandidacijski status čekala čak pet godina i dva mjeseca.

Tako se Bosna i Hercegovina nalazi u posljednjem vagonu za Evropsku uniju s obzirom da su Crna Gora još 2012, a Srbija 2014. godine otpočeli pregovore o članstvu u Evropskoj uniji. Makedonija zbog spora oko imena sa Grčkom čeka na taj čin već sedmu godinu. Naime, Evropska komisija je u dva navrata, 2009. i 2012, predložila početak pregovora, no Evropsko vijeće još nije donijelo odluku o početku pregovora. Albanija je zemlja koja još uvijek čeka preporuku Evropske komisije za početak pregovora sa EU.

Procjene govore da bi čak i Kosovo, koje je tek 27. oktobra 2015. godine potpisalo Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) sa EU, uskoro moglo preteći Bosnu i Hercegovinu na evropskom putu ukoliko u narednom periodu dijalog Beograda i Prištine bude na uzlaznoj putanji.

Novi predsjednik Evropske komisije Jean-Claude Juncker nakon izbora na tu dužnost prije nekoliko dana najavio je kako u narednih pet godina, što znači do sredine 2019. godine neće biti novih prijema u Evropsku uniju, odnosno njenog proširenja sa dosadašnjih 28 država.

U tom petogodišnjem periodu, naveo je predsjednik Evropske komisije, radit će se na daljnjem procesu napretka ka članstvu u EU država kandidata u smislu otvaranja i zaključivanja poglavlja.

Bosna i Hecegovina sve nade polaže upravo u ovu odluku Evropske komisije, cijeneći da će do 2019. godine stići svoje susjede na evropskom putu. No, pitanje je koliko će i to biti realno s obzirom na to da je Crna Gora do sada već otvorila brojna poglavlja, ali neka i zatvorila, dok je Srbija tek na početku tog procesa otvorivši krajem prošle godine prva dva od 35 poglavlja.

Izvor/oslobodjenje.ba/

poslovnidnevnik.ba

Komentari

komentari