ZAVRŠILA je jedna velika nogometna era. Cristiano Ronaldo i službeno je postao igrač Juventusa te će napustiti Santiago Bernabeu. Što ovaj transfer znači za Real Madrid, što za Juventus, a što za samog Ronalda?

Real dobiva, Primera gubi

Za Real Madrid ovo je izvrstan potez. Zadnjih devet godina igrali su nogomet podređen gotovo izričito njemu. I koliko god to bio racionalan i profitabilan potez, nužno vodi k zanemarivanju drugih jakih karika u ekipi, karika koje su sada u većem naponu snage. Igrači koji su barem djelomično podređivali svoj stil igre ili minutažu Ronaldovim potrebama sada konačno mogu prodisati. I Real je tu postupio maksimalno ispravno – odlazi igrač koji je u blagom, ali vidljivom padu i koji neće moći dati još tri sezone kao prethodnih sedam, a nova generacija s Asensiom, Ceballosom, Mayoralom i potencijalnim pojačanjima dat će jedan novi, drugačiji Real. Gareth Bale, ukoliko ga obiđu ozljede, mogao bi nas ponovno podsjetiti zašto je jedan od najboljih igrača na planetu. Koliko god bio velik, Ronaldo na neki način guši ekipu, i baš bi njegov odlazak mogao pokazati koliko je zapravo dobar ostatak ekipe. I bez njega ostaju jedni od glavnih favorita za Ligu prvaka, a moraju se baviti jednim polunezadovoljnim egoistom u svlačionici manje.

S druge strane, Primera užasno puno gubi. El Clasico je najglamuroznija utakmica na svijetu, ali je dosegla mitski status tek pojavom Messija i Ronalda. Čini se kao da su se u razdoblju od 2009. i 2013. godine igrale samo te utakmice, dok je ostatak utakmica bio tu da popuni rupe do idućeg kastiljsko-katalonskog derbija, toliko su velike te utakmice bile. Sada kada nestaje Messijev „prirodni suparnik“, Primera nije izgubila samo zbog odlaska najvećeg brenda svjetskog nogometa, izgubila je i dio Messijeve magije. Jer koliko god njegove igre bile sjajne, i koliko god on zabijao, to među širokim nogometnim masama gubi na važnosti jer se više ne može uspoređivati s Ronaldom.

Bingo za Serie A, opasan transfer za Juventus

Serie A se zapravo nikad nije do kraja oporavila od Calciopolija. Milanova europska titula sezonu kasnije bio je posljednji vapaj nekoć najbolje lige svijeta koja je otad debelo u trećem ili četvrtom planu na europskoj nogometnoj karti. Juventusovi nedavni uspjesi u Ligi prvak imali su potencijal vratiti dio sjaja Serie A, ali postoje tri problema. Prvi je taj što nitko ne pamti finaliste. Drugi je taj što je Juventus bio izvrsna momčad, ali sastavljena „tek“ od ponajboljih Talijana i internacionalnih igrača koji zapravo u Juventus stignu kada ih bogatiji klubovi ne žele ili ih još nisu primijetili. Serie A kronično fali globalnih zvijezda, igrača za koje će se trgati PSG, Manchester United ili Barcelona, a oni će ipak izabrati Juventus. I Ronaldov transfer treba gledati ponajprije u takvom ruhu – Juventus je uspio dovesti jednog od najvećih igrača u povijesti igre, pokazujući time da je i dalje faktor na svjetskom nogometnom tržištu. Za potpuno ozdravljenje lige potrebne su dubinske promjene u najboljim klubovima koji su zapali u začarani krug mediokracije i kvalitetnija infrastruktura, ali Serie A je upravo postala malo važnija i gledanija liga nego je to bila jučer.

Juventus bi, uz sva Interova pojačanja, opet bio prvi favorit za naslov. I dalje su najsnažnija momčad u ligi, i dalje imaju potrebnu logističku podršku u savezu, i dalje najbolje znaju kako pobijediti. Dolazak Ronalda je s igračke strane donekle logičan pokušaj davanja ono malo potrebne snage ovoj generaciji da ode do kraja u Ligi prvaka. Italiji treba jedan veliki prvak, a Juventus je jedini koji ima šanse to postati u dogledno vrijeme iz ove perspektive. S druge strane, ovo je izrazito riskantan potez. Ronaldova motivacija nikad neće biti upitna, on je jednostavno prevelik sportaš i radnik, ali igrači poput njega traže podređivanje ostatka ekipe sebi. Koliko je to pametan potez kada u ekipi imate Paola Dybalu, legitimnog kandidata za Zlatnu loptu u bliskoj budućnosti? Ovo treba biti njegova, a ne Ronaldova ekipa. Massimiliano Allegri pokazao je vrhunske sposobnosti uklapanja različitih sastavnica u funkcionalan sustav, ali nikad nije raspolagao s ovako moćnom municijom. Ronaldo nije doveden da tu bude dugi niz godina, jer to više ni ne može – ako u tom periodu ne bude prevaga u Europi, s igračkog aspekta ovo bi se mogao pokazati kao Juventusov promašaj.

Ronaldova perspektiva pod utjecajem pritiska

Konačno, ako zbog nečega nisam vjerovao u ovaj transfer, onda je to sam Ronaldo. Serie A je najdraža liga većini Hrvata odraslih u devedesetim godinama, ali danas su svjetla pozornica mnogo jača u Parizu, Madridu, Londonu ili Manchesteru. I naprosto mi je nepojmljivo bilo zamisliti Ronalda kako u nedjelju u 3 popodne pokušava probijati Cagliarijev bunker. Ipak, podcijenio sam snagu njegove želje za novim izazovom, ili još više za odmorom. Jer koliko god velik bio Santiago Bernabeu, Ronaldo ga je odavno prerastao i postao veći od svoje ekipe. Težak je teret vući to devet godina.

Ronaldo će do kraja sezone skupiti još koju prvenstvenu titulu i ponovno igrati u ekipi koja je na domaćem planu dominantna i bez njega, što je jako bitno jednom kada počne silazna faza u karijeri. Ako uz talijanski naslov uzme i europski, tada će njegovo već zacementirano mjesto u vječnosti ove igre dobiti još jaču podlogu, jer će biti nemoguće osporiti argumente da je baš on ta prevaga koja donosi titule. Ali će na putu prema tom cilju kroz medije, domaće prvenstvo i statusi koje ima biti pod mnogo manjim pritiskom. Ništa što on napravi ili ne napravi u Italiji neće promijeniti sliku o njegovoj veličini, dok u Španjolskoj uvijek postoji opasnost da i sedmi put u deset godina završi iza Messija u prvenstvu. Ronaldo ide na aktivan, ali zaslužen odmor od najduljeg duela u nogometnoj povijesti.Sretno majstore!

Index.hr/Poslovnidnevnik.ba

Komentari

komentari