Danas u podne na Županijskom sudu u Osijeku sudac Drako Krušlin trebao bi izreći presudu Zdravku Mamiću i klanu, zbog optužbi da su iz gradskog kluba Dinamo izvukli 116 milijoa kuna putem transfera hrvatskih reprezentativaca Luke Modrića i Dejana Lovrena, te oštetili državni budžet za 12,2 miliona kuna neobračunatog poreza.

Uz Mamića su za krađu iz Dinama optuženi njegov brat Zoran, direktor Hrvatskog nogometnog saveza i bivši direktor Dinama Damir Vrbanović te poreznik Milan Pernar.

U završnoj riječi, Mamić je tijekom suđenja poručio da mu je obitelj samljevena.

Mamić čeka presudu u Hercegovini, što ako dobije više od pet godina? 

Nakon suđenja započetog 27. travnja prošle godine, kada su se sva četvorica okrivljenika izjasnila da se ne smatraju krivima, tužiteljstvo je na posljednjem ročištu, održanom 28. svibnja, predložilo da se svi optuženici proglase krivima i osude po zakonu na bezuvjetne zatvorske kazne.

Mamićevo ime spominje se u dvije točke optužnice, za svako to djelo propisana je zatvorska kazna do deset godina, ali jedinstvena kazna ne može prelaziti 15. Osude li ga nepravomoćno na pet ili više godina zatvora, Mamića bi odmah trebali odvesti u osječki istražni zatvor.

No Mamić je za Index potvrdio da neće doći na izricanje presude. Sinoć je napustio zemlju i otišao u Međugorje. Vijesti o presudi dočekat će u Hercegovini.

Ako dobije pet ili više godina, u Bosni i Hercegovini može biti ispitan, ali ne i zadržan u zatvoru. Zdravko Mamić posjeduje državljanstvo BIH te bi bio uhićen ako bi prešao hrvatski granični prijelaz.

U slučaju osuđujuće presude od pet i više godina, koju bi Mamić dočekao izvan sudnice, sudac bi izdao rješenje da ga se potraži i privede na dostupnim adresama. Ukoliko bi ga pronašli u Zagrebu, sprovode ga u remetinečki Centar za dijagnostiku. Ako ga na tim adresama ne pronađu, nakon nekog vremena, izdaje se uhidbeni nalog.

Mamić je uoči završne riječi putem medija zaprijetio samoubojstvom u slučaju osuđujuće presude. Jučer je, kako doznajemo, njegov odvjetnik Veljko Miljević bio na sastanku s glavnim državnim odvjetnikom Draženom Jelenićem i odnio mu dio navodne prepiske SMS porukama kao dokaz da bivši državni odvjetnik Dinko Cvitan te šefica USKOK-a Tamara Laptoš reketare suca u Osijeku. DORH je najavio izvide, što dan pred presudu uključuje postupak ispitivanja optuženika, a moguće i suda koji donosi presudu.

Što tvrdi USKOK, a kako se brani Mamić? 

Mamićeva obrana je zatražila oslobađajuću presudu, smatrajući da USKOK nije dokazao svoje optužbe o nezakonitoj podjeli transfernog obeštećenja između Dinama i igrača Modrića i Lovrena, koji su novac potom predavali Mamiću i članovima njegove obitelji, na temelju privatnih ugovora. Mamićev sin godinama je bio menadžer igračima koje je u Dinamu prodavao njegov otac, izvršni predsjednik kluba i jedan od rukovodećih ljudi Hrvatskog nogometnog saveza.

Tokom istrage i suđenja ispitano je 97 svjedoka, pregledana je brojna dokumentacija, provedena financijsko-knjigovodstvena i druga vještačenja. Suđenje je obilježilo i nekoliko verbalnih izgreda Zdravka Mamića, koji je 1. rujna prošle godine, tijekom svjedočenja nogometaša Dejana Lovrena, zbog remećenja reda udaljen iz sudnice do okončanja dokaznog postupka, pa se pred sudskim vijećem ponovno pojavio tek 16. travnja ove godine kako bi mu se predočili dokazi izvedeni tijekom njegove odsutnosti sa suđenja.

Tijekom iznošenja obrana nitko od okrivljenika nije želio odgovarati na pitanja tužiteljstva, a okrivljeni Zdravko Mamić u svom je završnom obraćanju 28. svibnja pozvao sudsko vijeće da se pri donošenju odluke vodi “pravdom, istinom i strukom”.

USKOK je podignuo optužnicu prije dvije godine zbog sumnje u kriminal koji se, kako tvrde, dogodio prije deset godina.

U međuvremenu podignuta je još jedna optužnica protiv Mamića i dijela njegove obitelji zbog sumnje u udruživanje u zločinačku organizaciju zbog pljačke iz Dinama te je pokrenuta i treća istraga, a ključni svjedok Luka Modrić tijekom postupka postao je optuženik USKOK-a. Pod istragom su i Modrićeva punica, nekadašnja računovotkinja Dinama Vesna Juraić, te reprezentativac Dejan Lovren.

Suđenje Mamiću i suradnicima te istrage koje bi mogle rezultirati jednom od težih optužnica u povijesti Hrvatske traju dulje od godinu dana, a dokazi su pred suca Darka Krušlina predočeni na blizu 15 tisuća stranica, u 2388 dokazna prijedloga USKOK-a.

 

Igrači kao protočni bojler, od svjedoka do optuženika 

USKOK tvrdi da je dokazao kako je Mamić potpuno privatizirao i pokrao Dinamo, dok su mu igrači služili kao protočni bojler za izvlačenje novca iz kluba.

Glavni adut obrane Mamića i njegove ekipe je radni staž zamjenika USKOK-a Svena Miškovića, koji tu funkciju ne obnaša propisanih osam godina (USKOK se poziva na odredbe iz zakona o USKOK-u koji dopušta da bez potrebnog staža zamjenik ravnatelja obavlja određene zadatke) te neupitna činjenica da GNK Dinamo i njegova tijela izjavljuju kako im Zdravko Mamić i okrivljenici nisu nanijeli nikakvu štetu.

“Ako nema štete, nema ni kaznenog djela”, rekao je Mamićev odvjetnik Veljko Miljević. a njegove riječi potvrđuje i Dinamova Skupština.

Što tvrdi USKOK?

Prema njihovim završnim riječima, NK Dinamo je Zoranu Mamiću od 2007. do 2009. odobrio i isplatio pozajmice u iznosu od 24 milijuna kuna. Zoran ih nije vratio sve do dolaska poreznog nadzora. Porezni nadzor je to problematizirao i zadani su rokovi povrata. Nakon takvog stava porezne uprave, Zoran je vratio pozajmice iz novčanih sredstava koja je dan ranije klub isplatio Dejanu Lovrenu, na temelju aneksa ugovora o podjeli transfernog obeštećenja.

USKOK tvrdi da je dokazao da je spomenuti aneks antidatiran.

“Lovren je poslužio kao protočni bojler kojim je novac iz Dinama završio kod Zorana Mamića, kako bi ovaj vratio pozajmicu Dinamu”, rekao je tužitelj Tonći Petković.

“Potpuno smo dokazali da je Mamić privatizirao GNK Dinamo i radnje koje su u normalnom poslovnom svijetu prihvaćene, kao podjele transfera, poduzimao isključivo zbog vlastite koristi. Isključivo on je odlučivao koji će igrači imati pravo na podjelu transfera. Radio je to kada je bio potpuno siguran da će ti igrači u trenutku odlaska iz kluba vratiti novac njemu ili obitelji Mamić”, dodao je Petković u završnoj riječi.

“Jedini razlog bilo je transferiranje većine tog novca Zdravku Mamiću, a što je dokazano ugovorom između Mamića i Luke Modrića iz 2009. kojim je regulirano da će od onoga što Modrić primi od odštete 78 posto ići Mamiću, a 22 posto Modriću s točno određenim terminima kada će se i kome taj novac isplatiti. On je potpisao aneks ugovora 10. srpnja 2004. te potom 15.12. 2005. godine. Navedeno je kako Luki Modriću pripada 50 posto transfernog obeštećenja. Potpisi Luke Modrića su autentični, to je potpis Luke Modrića kojima se on koristi od 2008. Aneksi su antidatirani i nisu mogli biti potpisani 2004. i 2005.”

Mamić je tvrdio da su novi aneksi potpisivani jer su mijenjali račun za isplatu te su htjeli da novac sjedne na hrvatski račun. Isto je tvrdio u slučaju antidatiranja ugovora Dejana Lovrena.

Suđenje je praćeno jakim mjerama osiguranja jer je Zdravko Mamić neprestano prijetio samoubojstvom te je i propucan u Hercegovini. Na suđenje je dolazio na štakama, vikao je, ometao suca i derao se na odvjetnike, prije nego što ga je sudac udaljio do okončanja postupka.

 

(Index.hr/SB/Poslovnidnevnik.ba)

Komentari

komentari