ZAGREPČANKA Antonija K. Indexu se požalila na odnos osoblja Doma za starije Park, koji je u vlasništvu grada Zagreba, prema svojim štićenicima. Navela je kako u spomenutom domu nema dovoljno medicinskog osoblja zbog čega ne dolaze na vrijeme kad ih štićenici pozovu u pomoć, a u razgovoru s ostalim korisnicima doma doznala je kako su se u domu događale i krađe, međutim kaže kako se starije osobe koje ondje borave boje progovoriti o svemu što im se tamo događa.

Antonijina majka u navedenom je domu posljednjih godinu dana i doživjela je, kaže, da su je smjestili u sobu sa psihički bolesnom osobom (što, tvrdi, nisu smjeli) te se njenoj majci koja boluje od multiple skleroze stanje izuzetno pogoršalo.

“Majka je u domu jer ne smije biti sama, u slučaju da joj pozli nema joj tko pomoći dok sam ja na poslu, iz tog razloga je u domu u dvokrevetnoj sobi. Rečeno nam je da psihički bolesne osobe ne primaju u taj stambeni dio u kojem se, zapravo, štićenici još mogu brinuti sami o sebi, u smislu odijevanja, higijene, no njoj su u sobu doveli osobu koja ju je budila po noći, sustavno je maltretirala pa mama nije mogla spavati, ta je osoba iza sebe ostavljala neuredan WC, i zbog svega se mamino stanje jako pogoršalo, cijelo tijelo joj se počelo nekontrolirano tresti jer stres pojačava njenu bolest.

Uspjeli su tu ženu preseliti u jednokrevetnu sobu i sad maltretira osoblje. To je već drugi put da je mama bila u sobi s osobom koja je imala velike psihičke probleme. Kad su vidjeli da idem na razgovore s ravnateljicom i socijalnom radnicom, tad su mi počeli prilaziti drugi štićenici sa svojim problemima. No ja sam tu i ja se mogu boriti za svoju majku, no što je s onima koji žive vani, čija djeca žive van Zagreba i van Hrvatske, a ostavili su ovdje svoje roditelje uvjereni da dobivaju najbolju moguću skrb i da njihovi roditelji imaju sve što im je potrebno?” rekla nam je Antonija ističući kako je vrijeme da javnost dozna kako se odnosi prema starijim osobama u domovima.

“Imaju premalo osoblja”

Navela je i priču majčine prijateljice iz doma koja je završila u bolnici i po povratku u dom je, kaže, pozvonila sestri te je dugo čekala.

“Kad joj je došla sestra i pitala je treba li joj nešto, onda je ona komentirala: ‘Pa mogla bih ovdje i umrijeti i nitko ne bi znao’, a na što joj je sestra odgovorila: ‘Pa kad vi crknete, na vaše mjesto će doći netko drugi.’ Ta je gospođa vrlo obrazovana i nije dementna, tako da ne bi to izmislila. No štićenici se boje govoriti o tome.

Ja sam rekla ravnateljici za taj slučaj. Isto tako prije par mjeseci u domu je boravio gospodin kojemu je pozlilo i on je pozvonio, ali osoblje nije stiglo na vrijeme i preminuo je”, rekla nam je Antonija, navodeći kako dom ima premalo osoblja, iako joj, kaže, ravnateljica tvrdi suprotno.

Ističe kako je od nekih štićenika doma čula i da su se pojavile krađe.

“Žalosna sam što se ovakve stvari događaju tako osjetljivoj skupini ljudi”

“U domu znaju za to i rekli su da će postaviti kamere. Jedna od štićenica koja je na stacionaru mi je ispred doma u parku rekla da joj je usred noći došla medicinska sestra u sobu. Ona se pravila da spava i vidjela da joj sestra nešto radi po ormaru. Tad se, kao, probudila i pitala sestru što radi, a ova joj je rekla da joj sprema ormar. Pa baš da usred noći sprema ormar je čudno, a drugi dan je ta gospođa primijetila da joj nedostaje 200 kuna i dvije kutije cigareta.

Jedan gospodin mi je isto rekao da mu je bilo čudno da mu fali novac jer ništa nije kupovao, no očito netko zlorabi starije i računa na njihovu demenciju.

Nisam ljuta već sam žalosna zbog takvog ponašanja, riječ je o starijim osobama koje su vrlo osjetljiva skupina ljudi. Kad je bila neka incidentna situacija, čekala sam glavnu sestru dva sata. Znam da rade težak i odgovoran posao, no neke stvari treba drugačije posložiti i sigurna sam da im treba još osoblja.

Jednom sam tako zatekla jednog starijeg gospodina, koji je dementan, kako luta domom, izgubio se. On bi usred noći znao doći drugima u sobu i samo bi im sjeo na krevet, pa ljudi se normalno uplaše. Taj bi čovjek trebao biti pod jačim nadzorom, a ne na stambenom dijelu.

Dovela sam ga na portu i rekla da se gospodin izgubio, a tog trenutka je tamo bila samo čistačica koja se samo nasmijala”, ispričala nam je Antonija.

Navela je i kako je nedavno jedan stariji liječnik završio u domu nakon što je operirao kuk i teško se kretao. No kad je došao sestri na previjanje ona mu je rekla da nema sad vremena i da dođe kasnije, a čovjek je jedva došao do njene sobe. Zar ne bi oni trebali k njemu doći?

Inače, u domu se sve dodatno naplaćuje. Ja plaćam redovnu cijenu doma 3950 kuna, no ako želim da sestra donosi lijekove mojoj mami, to još trebam dodatno platiti 150 kuna”, požalila se Antonija.

U domu pak sve demantiraju ističući da imaju dovoljno osoblja koje se, tvrdi nam ravnateljica doma Irena Vadlja, prema štićenicima odnosi primjereno.

“Bilo je slučajeva da su štićenici smatrali da im nedostaju stvari”

“U nekoliko slučajeva kada su korisnici smatrali da su im otuđene stvari ili novac upućeni su da sami ili s obitelji potraže stvari koje im nedostaju te su se iste u tim slučajevima i pronašle. Također smo korisnike i obitelj uputili da se, ako smatraju potrebnim, obrate nadležnoj policijskoj postaji i prijave nestanak otuđenog.

Smatramo potrebnim napomenuti da korisnici smješteni u stambenom dijelu doma osobno raspolažu ključevima od svojih soba, te prilikom izlaska iz sobe korisnici svoje ključeve ne ostavljaju na recepciji. Rezervni ključevi nalaze se u sefu doma koji se može isključivo otvoriti komisijski u skladu s propisanim protokolom.

Nadalje, korisnici koji se smještavaju u jedinicu za pojačanu njegu upoznati su, kao i njihove obitelji, da novac i druge vrijedne stvari ne donose u dom iz razloga što su sobe u navedenom odjelu otvorene i ne zaključavaju se. Kako ne bi došlo do bilo kakvog nesporazuma u tom pogledu, obitelj potpisuje Izjavu da su upoznati s navedenim naputkom. Također, potrebno je napomenuti da korisnicima u jedinici za pojačanu njegu nije potreban novac iz razloga što su im sve usluge osigurane u sklopu cijene smještaja. Dakle, ako npr. žele popiti napitak iz samoposlužnog aparata koji se nalazi u predvorju doma, za to im je potreban sitan novac”, rekla nam je ravnateljica.

Što se tiče čekanja na osoblje, navodi kako su u svim sobama i kupaonicama, kako u stambenom dijelu doma tako i Jedinici za pojačanu njegu, postavljeni signalizacijski uređaji za poziv medicinskog osoblja te da do sada nisu imali niti jedan slučaj da se obitelj požalila na situaciju da je do smrti korisnika došlo zbog kasne intervencije medicinskog osoblja.

“Služba medicinskog osoblja organizirana je tijekom 24 h na način da na svakoj etaži dežura zdravstveno osoblje (medicinske sestre/tehničari i njegovatelji/ce) koje osim redovnih poslova pružanja usluga medicinske skrbi odlaze po pozivu na intervenciju u sobe korisnika.

Broj medicinskog osoblja, kao i ostalog osoblja, reguliran je Pravilnikom koji donosi nadležno Ministarstvo. Pravilnikom o organizaciji i sistematizaciji poslova koje je donijelo Upravno vijeće Doma utvrđen je unutarnji ustroj i broj radnika, a sukladno Pravilniku nadležnog Ministarstva. Trenutačno je u domu zaposlen veći broj radnika u odnosu na do sada popunjeni smještajni kapacitet”, stoji u odgovoru ravnateljice.

“Nije istina da naše osoblje tako komunicira”

“Što se tiče neprimjerene izjave ‘da može i umrijeti dok čeka medicinsku sestru’ te izjave ‘pa kad Vi crknete na Vaše će mjesto doći netko drugi’, odlučno izjavljujemo da ovakav način komunikacije osoblja prema korisnicima ne postoji u ovom Domu. Od samog početka rada Doma s korisnicima organiziramo sastanke na kojima se između ostalog razgovara o pružanju usluga te o komunikaciji osoblja s korisnicima Doma. Korisnici se potiču da voditeljima odjela, socijalnim radnicama i ravnateljici Doma ukažu na sve eventualne nepravilnosti. Do sada nismo imali slučaj da su nam korisnici ili obitelji ukazali na gore navedenu apsolutno neprimjerenu komunikaciju”, rekla je Irena Vadlja.

Što se pak tiče dodatnih cijena usluga, one su, kaže, objavljene na njihovoj web stranici, a dodatne cijene usluga odnose se na korisnike smještene na stambenom dijelu Doma.

“Potrebno je napomenuti da se one ne odnose na korisnike smještene u Jedinici za pojačanu njegu i Odjelu za Alzheimer i druge demencije. Također, navedeno je regulirano Ugovorom o smještaju koji se sklapa između Doma s jedne strane i korisnika i njihove obitelji s druge strane”, rekla nam je ravnateljica.

Tako se prema cjeniku dodatnih usluga naplaćuje:

Kupanje (uz pranje kose, brijanje i rezanje noktiju) – 30 kuna po kupanju
Podjela terapije i/ili inzulina – 150 kuna mjesečno
Individualna masaža (15 minuta ) – 35 kuna
Dostava obroka u sobu – 3 kune po obroku
Dijabetički međuobroci – 6 kuna po danu
Frižider u sobi – 25 kuna mjesečno
Telefonski impulsi – naplata prema stvarnoj potrošnji, a ovisno o cijeni operatera koji daje uslugu. U dvokrevetnim sobama trošak telefona se dijeli (osim ako nije drugačije dogovoreno)
Ručak za vanjske korisnike – 16 kuna

Index.hr/Poslovnidnevnik.ba

Komentari

komentari